Od Ravče do Ploča
Na kraju autoputa dolazite u malo selo Ravča, možda nikada nebi ni znali za njega da baš tu ne završava toliko nam željena Dalmatina. Silazimo sa autoputa ENC samo cikne i idemo dalje. Putokaz nas usmjerava desno za Ploče - Dubrovnik.
Do sad smo bili navikli na finoću autoputa a, sad počinje ona prava etapa gdje se kale pravi vozači. Uska cesta rupa na rupi, za one malo slabijeg srca preporučam ne gledati u desno, jer desno nema nićega provalija ! 
Prolazimo kroz malo selo Ravča i evo ga ! Pogled nam puca na novu etapu autoceste, ogromno gradilište, ljudi ko crvi buše tunele kroz brda. Radujemo se ovom prizoru jer znamo da ćemo uskoro autocestom do Ploča.
Svatko tko je više puta prošao ovom dionicom zna što to znači, koliko će to olakšanja donijeti. Mi nastavljamo vrludavom cestom, u susret nam dolazi drugi kamion, moramo se maksimalno izmaknuti desno da nebi kasnije skupljali retrovizore. Uh ! Stvarno je usko ! Najopasniji su vozači osobnih vozila, oni sjeku zavoje a, da ni ne znaju što ih na drugom kraju zavoja očekuje, idu na sljepo. Stižemo u Vrgorac, grad Tina Ujevića. Odmah mi glavom prostruje stihovi; ... Teče i teče, teče jedan slap; Što u njem znači moja mala kap? ..... Vrgorac je simpatičan gradić, uklesan u stijenu. Koliko puta sam kroz njega prošao a nikad zastao, nažalost jednostavno nemam gdje parkirati ovu svoju grdosiju. Nastavljamo dalje, taman kad smo mislili da smo se rješili loše ceste, ovo nas na serpetinama. Lijevo, desno, malo gore malo dolje. Ovaj puta su stijene desno a provalija lijevo, malo promjene. Sa lijeve strane nam pogled puca prema Međugorju u BiH, ima dva mala granična prijelaza ali to valjda samo za lokalno stanovništvo. Prolazimo kroz Veliki Prolog, stvarno je velik(!), nemogu ni zamisliti kao onda izgleda Mali Prolog. Još malo vrludanja i idemo desno, glavna cesta se odvaja a, ravno bolje ne idite kamionom, možda eventualno noću a, onda pripazite na balkone i vozače osobnih vozila koji misle da su na trkalištu. Veliki uspon, moramo mjenjati čak u treću brzinu, srećom uspon nije dugačak pa smo to s lakoćom pregrmili. Kad smo došli na vrh, pred nama se otvorilo Vrgorac polje-jezero, prekrasan prizor vinograda i voćnjaka sve jedan do drugoga. Spuštamo se prema dolje, prolazimo kroz nekoliko sela i opet nailazimo na radove, samo ovaj puta ćemo imati bliski susret s njima.
Dolazimo do mjesta gdje cesta prestaje a, u nastavku sljedi makadam. To je dio ceste koji se sječe sa autocestom, tu bi trebalo polako ali ljudi po običaju žure pa smo svi u oblaku prašine, srećom makadam nije dugo trajao. Odvajamo se ljevo za Ploče,
tu se već vide naznake nove ceste, malo se penjemo i evo nas na priključku na buduću autocestu. Pravo olakšanje opet dobra cesta , još dva tunela i evo nas na odredištu.
Ploče.
Do sad smo bili navikli na finoću autoputa a, sad počinje ona prava etapa gdje se kale pravi vozači. Uska cesta rupa na rupi, za one malo slabijeg srca preporučam ne gledati u desno, jer desno nema nićega provalija ! 
Prolazimo kroz malo selo Ravča i evo ga ! Pogled nam puca na novu etapu autoceste, ogromno gradilište, ljudi ko crvi buše tunele kroz brda. Radujemo se ovom prizoru jer znamo da ćemo uskoro autocestom do Ploča.
Svatko tko je više puta prošao ovom dionicom zna što to znači, koliko će to olakšanja donijeti. Mi nastavljamo vrludavom cestom, u susret nam dolazi drugi kamion, moramo se maksimalno izmaknuti desno da nebi kasnije skupljali retrovizore. Uh ! Stvarno je usko ! Najopasniji su vozači osobnih vozila, oni sjeku zavoje a, da ni ne znaju što ih na drugom kraju zavoja očekuje, idu na sljepo. Stižemo u Vrgorac, grad Tina Ujevića. Odmah mi glavom prostruje stihovi; ... Teče i teče, teče jedan slap; Što u njem znači moja mala kap? ..... Vrgorac je simpatičan gradić, uklesan u stijenu. Koliko puta sam kroz njega prošao a nikad zastao, nažalost jednostavno nemam gdje parkirati ovu svoju grdosiju. Nastavljamo dalje, taman kad smo mislili da smo se rješili loše ceste, ovo nas na serpetinama. Lijevo, desno, malo gore malo dolje. Ovaj puta su stijene desno a provalija lijevo, malo promjene. Sa lijeve strane nam pogled puca prema Međugorju u BiH, ima dva mala granična prijelaza ali to valjda samo za lokalno stanovništvo. Prolazimo kroz Veliki Prolog, stvarno je velik(!), nemogu ni zamisliti kao onda izgleda Mali Prolog. Još malo vrludanja i idemo desno, glavna cesta se odvaja a, ravno bolje ne idite kamionom, možda eventualno noću a, onda pripazite na balkone i vozače osobnih vozila koji misle da su na trkalištu. Veliki uspon, moramo mjenjati čak u treću brzinu, srećom uspon nije dugačak pa smo to s lakoćom pregrmili. Kad smo došli na vrh, pred nama se otvorilo Vrgorac polje-jezero, prekrasan prizor vinograda i voćnjaka sve jedan do drugoga. Spuštamo se prema dolje, prolazimo kroz nekoliko sela i opet nailazimo na radove, samo ovaj puta ćemo imati bliski susret s njima.
Dolazimo do mjesta gdje cesta prestaje a, u nastavku sljedi makadam. To je dio ceste koji se sječe sa autocestom, tu bi trebalo polako ali ljudi po običaju žure pa smo svi u oblaku prašine, srećom makadam nije dugo trajao. Odvajamo se ljevo za Ploče,
tu se već vide naznake nove ceste, malo se penjemo i evo nas na priključku na buduću autocestu. Pravo olakšanje opet dobra cesta , još dva tunela i evo nas na odredištu.
Ploče.
Primjedbe