Kako zadržati mir u stresnom prometnom okruženju

Priredio: Nenad Zuber

Prometni sustav „živi“ 24 sata dnevno, 365 dana u godini. S druge strane, najveći dio korisnika prometnog sustava nema formalno obrazovanje za sudjelovanje u njemu. Nažalost, najveći broj korisnika smatra kako je prolazak na vozačkom ispitu ujedno i valjana (dovoljna) kompetencija za sudjelovanje u složenom prometnom sustavu. U prometnom sustavu svi sudjeluju na osobnu odgovornost, a ishod tog sudjelovanja ovisi o mnogočemu. Prije svega o samome vozaču, ali u značajnoj mjeri i o ostalim elementima prometnog sustava.

Na našim je stranicama podosta pisano o vozačevim vještinama, ponašanjima, sigurnosnim navikama, načinima vožnje, znanjima, kompetencijama … I činjenica jest da se vožnja odvija prema nahođenju korisnika prometnog sustava, a ne kako bismo mi (struka) to očekivali, ili željeli. Nema tog čarobnog štapića kojim bi se uveo red u ponašanje na cesti među vozačima. Nema tih zabrana, Zakona, Pravilnika, kazni, koje će to preko noći učiniti. Jedino sami vozači moraju shvatiti probleme, prihvatiti činjenicu da se moraju mijenjati i prilagođavati, odlučiti naučiti, i tako se zaista željeti ponašati !

Nažalost, niti to nije potpuna garancija sigurnosti u funkcioniranju prometnog sustava!
Prema valjanim podacima (MUP, Bilten o sigurnosti cestovnog prometa, 2011.) u Hrvatskoj, od 4.435.056 stanovnika, ima 2.233.963 vozača. To znači da je svaki drugi stanovnik vozač. Od 2001. do 2010. godine broj vozila u RH povećan je za 52,4 posto, a u istom razdoblju porastao je broj registriranih vozača motornih vozila za 376.671 ili 20,3 posto, a broj registriranih motornih vozila za 474.842 ili 31,8 posto. Cestovna mreža kategoriziranih prometnica povećana je za samo 4 posto, ali su se kilometri autocesta povećali za 174 posto.
U 2010. godini u Hrvatskoj je na 100.000 stanovnika bilo registrirano 44.410 vozila, što znači da jedno vozilo dolazi na 2,25 stanovnika. Od ukupnog broja vozača 66 posto je radno najsposobnijih (od 25 do 45 godina starosti).
Iz toga se može zaključiti da je najveći broj sudionika prometa u prometu najčešće zbog odlaska na posao ili zbog obavljanja poslova. Najveća koncentracija prometa, a i stanovništva je u urbanim područjima. Upravo zbog toga, najveći se broj konflikata u prometnom sustavu događa u naseljenim mjestima. Podaci to i potvrđuju, jer se glavnina prometnih nesreća događa na prometnicama u naseljima (na ulicama), njih 70,6 posto ili na prometnicama koje prolaze kroz naselja, njih 10,2 posto (od toga: na državnim cestama unutar naselja 4,4 posto, na županijskim cestama unutar naselja 4,7 posto i lokalnim cestama unutar naselja 1,1 posto).

Dakle, posve je očito da je sudjelovanje u prometu, vožnja, najrizičnija u gradovima, odnosno naseljima! Zašto je to upravo tako, i o tome je dosta pisano na našim stranicama. No, ukoliko sagledamo činjenice u drugome svjetlu – ako glavu s operative podignemo i „pogledamo horizont“  problem dobiva posve drugu dimenziju.
Stres u prometu
Znanstvenici Centra za proučavanje starenja pri Sveučilištu McGill u Montrealu, u Kanadi (metoda Montreal Imaging Stress Task, ili MIST, objavljeno u časopisu „Nature“) u jednom od istraživanja željeli su potvrditi hipotezu da je izloženost dnevnom stresu, koji generiraju gužve u prometu i zagađenost, uzrokom za povećani rizik od mentalnih bolesti među ljudima koji žive u gradovima. Taj stres u gradovima uz dnevne poteškoće s kojima se ljudi moraju nositi, znatno je veći u odnosu na ljude koji žive u ruralnim područjima.
Znanstvenici su zaključili da je život u urbanim sredinama povezan s povećanim stresom u dijelu mozga koji regulira osjećaje i raspoloženja. Tvrde da život u gradovima povećava rizik od mentalnih bolesti, uključujući depresiju i shizofreniju, u usporedbi s ljudima koji žive u ruralnim područjima. Jedan interesantan zaključak toga istraživanja je: osobama koje, iako više ne žive u gradu, ali su u njemu proveli petnaestak godina, struktura mozga je i dalje vrlo osjetljiva na stres.
Ranija istraživanja pokazala su da ljudi koji žive u gradovima imaju oko 21 posto veće šanse da razviju anksiozne poremećaje od onih koji žive u ruralnim područjima. Također kod njih je za 39 posto povećan rizik od poremećaja raspoloženja, kao i povećani rizik od poremećaja u mozgu, shizofrenije, u kojoj pacijent pati od halucinacija i mentalnih zabluda.
Ako znamo da oko polovina svjetskog stanovništva živi u gradovima, možemo samo pretpostaviti dimenziju problema urbanih područja koji su povezani s povećanim rizicima zbog kontinuiranog stresa u prometu koji jednim dobrim dijelom opet utječe na cjelokupno stanje i ponašanje te skupine ljudi, kao i na njihovo ponašanje u prometu.
Jedno slično istraživanje prije par godina provela je IBM Kompanija u 20 svjetskih gradova na 8000 ljudi koji redovito putuju na posao i istražila njihovu razinu “putničkog bola”, temeljenu na stresu koji proživljavaju u prometu, izgubljenom vremenu i zdravstvenim posljedicama. Istraživanje je pokazalo da vozače općenito najviše smeta kreni-stani promet, neizvjesno vrijeme putovanja, zastoji i spori ritam, te bezobrazni i agresivni sudionici u prometu. Najgora situacija je evidentirana u gradu Mexicu gdje taj indeks boli iznosi 108, odnosno pet puta više nego u Montrealu gdje su vozači najzadovoljniji. Između njih smjestili su se kineski gradovi Shenzhen i Peking, s visokim indeksom „putničkog bola“ pa zatim Nairobi, Johannesburg, indijski Bangalore i New Delhi, Moskva, Milano, Singapur, Buenos Aires, Los Angeles, Pariz, Madrid, New York, Toronto, Stockholm, Chicago i London kao drugi najbolji.
Osim na našim stranicama gdje su se istraživali stavovi i ponašanja vozača navodimo jedno istraživanje iz naše zemlje - portala 4kotača, u kojem je više od polovice ispitanika izjavilo kako im vožnja kroz grad uzrokuje najviše stresa, dok je samo manjem dijelu ispitanika više stresna vožnja autocestom, odnosno vožnja po lokalnim ili seoskim cestama.
Stres na radnome mjestu
Ako se stresu u prometu pridoda stres na radnome mjestu (koji pak može biti uzrokovan financijskom krizom, općim stanjem u državi, mobingom, nesigurnošću, neostvarenim ambicijama, precjenjivanjem vlastitih sposobnosti …)  nije teško povezati i zaključiti kako je dio nesreća, konfliktnih situacija, pogrešnih procjena i ponašanja u prometu nedvojbeno povezan s kumuliranom razinom stresa kod sudionika prometa.
Ipsos MORI je za potrebe Europske agencije za sigurnost i zdravlje na radu (EU-OSHA) proveo anketu o aktualnim problemima na radnom mjestu, uključujući i stres na radu. Anketa je obuhvatila mišljenja više od 35.000 osoba iz šire javnosti u 36 europskih zemalja. Prezentirani rezultati ukazuju na činjenicu da je stres vezan uz posao problem većine radnika u Europi. Stres na radnom mjestu je među najvećim izazovima za zdravlje i sigurnost s kojima se Europa suočava.  Rezultati istraživanja pomalo su zastrašujući, jer osam od svakih deset radnika u Europi smatra kako će se broj osoba koje pate od stresa na radnom mjestu povećati u idućih pet godina (80% ispitanika), a čak 52% ih smatra da će povećanje stresa biti značajno.
Kako će se ove činjenice odraziti na opću situaciju i ponašanje u prometu upravo tih vozača izloženih stresu, teško je predvidjeti.
Što je zapravo stres?
Vrlo je taško izreći jedinstvenu, univerzalnu, od stručnjaka prihvaćenu definiciju. Stres je stanje koje nastaje kada se ljudi suočavaju s događajima koje smatraju prijetećima za svoju dobrobit ili koji od njih traže ulaganje posebnih napora kako bi udovoljili zahtjevima koji se pred njih postavljaju (što je karakteristično baš za složene prometne uvjete).
Različite situacije (u prometu) različito djeluju na vozače – sudionike prometa. S obzirom da svaki čovjek ima drugačiji doživljaj stresa, stresori različito djeluju na pojedince. Kako je zabilježeno u ranije spomenutom istraživanju, za nekoga je vožnja u gradu stresnija nego ona na autocesti, nekoga izluđuju zastoji, nekoga prespori a nekoga prebrzi vozači, pa nekulturni vozači, vozači koji voze na žuto svjetlo i tako redom.

Za razinu stresa u prometu je odlučujuće kako pojedinac procjenjuje svoju ugroženost u određenoj situaciji, ali i svoja znanja i sposobnost da se s tom (opasnom ili složenom) situacijom nosi. S druge strane, doživljaj opasnosti ili prijetnje temelji se na znanju pojedinca o ugroženosti i posljedicama te ugroze. Procjena ugroženosti (opasnosti, rizika) ne mora uvijek biti realna. Vozač često situaciju ili precjenjuje ili pak podcjenjuje. No, činjenica jest da svaka potencijalno opasna situacija bez obzira što je izazvala stres, ne mora završiti ugrozom vozača ili drugoga sudionika prometa. Upravo to podcjenjivanje opasnosti i konkretnog stresora rezultira u mnogim slučajevima zadržavanjem potencijalno opasnih navika, npr. navike prebrze vožnje.
Psiholozi razlikuju primarnu i sekundarnu procjenu. Primarna procjena odgovara na pitanje “što ova situacija znači za mene”, a sekundarna procjena odgovara na pitanje “mogu li se nositi s tom situacijom”. Ako pojedinac, na osnovu takve sekundarne procjene, zaključi da je sposoban svladati neki zadatak, riješiti problem ili promijeniti situaciju u svoju korist, prijetnja se pretvara u izazov. Pojedinac tada zaključuje da će, uz ulaganja dodatnih napora, postići za sebe nešto povoljno.
Uzroci stresa u prometu (stresori)
S izvorima stresa (stresorima) u životu se susrećemo zapravo na svakom koraku. Uzrokom stresa (stresor) može biti svaki unutarnji ili vanjski podražaji, događaji ili situacije koji izazivanju stanje stresa.
Upravo sudjelovanje u prometu (gužve, zastoji, radovi na cesti, žurba ili propuštanje termina, nekulturno ponašanje, agresivni vozači, nepropisno ili nepravilno parkirana vozila, promjena prometne trake ili prestrojavanje, skretanje bez uključivanja pokazivača smjera, nepažljivi ili neodgovorni pješaci, opasne ili rizične situacije, loše prometnice, neprikladna ili pogrešna prometna rješenja, ograničenja ili zabrane, strah od nesreće i slično) spada u svakodnevne stresore. Tome doprinose i drugi učestalo ponavljajući događaji koji čine životnu svakodnevnicu (dnevne trzavice u poslu, obitelji ili sl.).
Osim ovih svakodnevnih stresora, koji u pravilu nisu jakoga intenziteta, poznati su i drugi osobni stresori puno jačega intenziteta (bolest, osobna ili drage nam osobe, smrt u obitelji ili dragog nam prijatelja …) kao i stresori vrlo velikog intenziteta – kataklizmičkih razmjera, kao što su potres, poplava, suša ili neki drugi traumatski događaj koji će, za razliku od svakodnevnog stresnog događaja dovesti do patnje i osjećaja bespomoćnosti velike većine ljudi.
Ako se zadržimo na razini prometnih problema i stresa koji on izaziva kod njegovih sudionika, lako je zaključiti da sudjelovanje u prometu i nije baš neki „udoban i relaksirajući posao“.
Upravljanje stresom u prometu
Zbog prevelikih zahtjeva prometnog sustava, učestalih stresnih situacija, ali i stalnih promjena prometnih situacija, napora, zasićenosti vožnjom, propusta u vožnji, skoro (zamalo) nesreća, zbog umora, zdravstvenih problema … uostalom svih „zapreka“ na koje nailazi tijekom vožnje, vozač se može „slomiti“.
Bez obzira na zapreke - odgovoran, oprezan i mudar vozač ima motiv sigurno i sretno stići na cilj svoga putovanja. Oprezna i mudra vožnja ne samo da doprinosi ukupnoj prometnoj sigurnosti, već doprinosi zadovoljstvu zbog sigurnog dolaska na cilj putovanja.
Racionalno, smireno i znalački uključiti se u promet, umanjiti ili čak anulirati utjecaj stresora, jačati osobnu motiviranost i želju za sigurnom i uspješnom vožnjom – to mogu samo „najjači“. To znači upravljanje stresom! Za vožnje treba biti spreman na stresne situacije. Ne treba se dati isprovocirati od nekulturnih, agresivnih ili bučnih vozača, konkretne prometne situacije ili iznenadnih neprilika u prometu, gužve, zastoja. nereda i sl. Takvi – jaki duhom, su vozači od neprocjenjive vrijednosti za uredno funkcioniranje prometnog sustava.
Za upravljanje stresom možda je najvažnije znati kontrolirati svaku situaciju!

• Jeste li svjesni posljedica vašega ponašanja?

Stresna situacija može biti vrlo opasna. Morate posve precizno znati koje su posljedice gubljenja kontrole nad konkretnom situacijom u prometu! Gubljenje kontrole nad situacijom znači dodatno povećanje stresa. Povećanjem stresa gubite smirenost, koncentracija slabi, a može doći i do mentalne blokade. Donošenje odluka pod stresom znači lošiju procjenu, veću mogućnost pogreške ili čak nesposobnost za donošenje odluke. Odluka donesena pod stresom može biti ishitrena, netočna ili prespora. Jeste li svjesni da posljedice takvog ponašanja mogu biti kobne.

• Jeste li svjesni svoje ljutnje?

Prometna situacija vas može toliko isprovocirati da se jednostavno ne možete svladati. Vjerojatnost racionalnog razmišljanja i postupanja tada je, u pravilu, nemoguća. Vaš fiziološki sustav brzo reagira. Disanje se ubrzava, pojačava se lupanje srca, napetost u želucu, javlja se glavobolja, znoje se dlanovi, raste krvni tlak i adrenalin, kao i drugi hormoni izazvani ljutnjom/stresom. Ako ste u prometu često izloženi stresu i često se ljutite, znajte da to stanje može dugoročno utjecati na pogoršanje vašega zdravlja.
Zato preduhitrite svoje emocije i o mogućim ishodima ponašanja razmišljate ranije, dok ste smireniji. Poznato je da se napetost smanjuje u trenutku kad postanete svjesni svojih osjećaja – svoje ljutnje. Kada shvatite koliko ste ljuti, postat ćete svjesni i negativnih posljedica ponašanja u ljutnji, ali i prednosti samokontrole – upravljanja stresom.

• Odlučite o svojoj reakciji

Stresnu situaciju u prometu u pravilu nismo u mogućnosti kontrolirati, ali je uvijek moguće kontrolirati svoju reakciju (odgovor na stres). Upravo o upravljanju stresom ovisi konačni ishod. Naročito jak stres izazivaju situacije koje nismo mogli predvidjeti i na kojima nemamo baš nikakve kontrole. A upravo je promet takav – nepredvidiv i pod utjecajem postupaka drugih sudionika na koje ne možemo utjecati. Preduhitrite svoje emocije i unaprijed smislite na koje načine možete reagirati i kakav ishod vam konkretna reakcija može donijeti. Svaka reakcija u afektu može samo pogoršati već ionako stresnu situaciju. Kontroliran i smiren postupak na stresnu situaciju koja nas ugrožava značajno će doprinijeti smanjenju napetosti i povećati mogućnost ostvarivanja najpovoljnijeg mogućeg ishoda.  Čak i izvjesna doza tolerancije u odnosu na stres za koji smatramo da nas neće jako ugroziti (tolerirajte ono što ne možete izmijeniti) ili pak potpuna rezignacija tj. odustajanje od utjecaja stresora mogu biti prihvatljivi načini kontrole stresne situacije.

• „Podignite pogled od operative na horizont“

Ne gubite se u sitnicama. Koncentrirajte se na cilj: sretno i sigurno doći na odredište. Imati cilj na „horizontu“ korisno je i ključno - time nećete dozvoliti da vas ometaju ili blokiraju „usputni nebitni“ prometni problemi. U situaciji u kojoj smo provocirani ponašanjem drugih vozača ili pješaka obično smo skloni odmah reagirati na tu konkretnu provokaciju, ne uzimajući u obzir širi kontekst i koliku težinu ta provokacija uistinu ima. Nerijetko se pokaže da je konkretni slučaj u odnosu na cjelokupnu situaciju od mnogo manje važnosti. Uvijek dignite glavu prema krajnjem cilju i na temelju njega reagirajte.
Što u konačnici želite postići „današnjim“ sjedanjem u automobilu? To pitanje si uvijek postavite prije nego što započnete vožnju. Tada će ishod, ma kakav god bio, biti kvalitetniji jer ste svjesno i smireno došli do njega. To je upravljanje stresom.

• Koristite taktiku ispravnog disanja

Ukoliko ste svjesni potencijalno stresne situacije (npr. vozač ispred vozi presporo, pored vas je projurilo drugo vozilo velikom brzinom, vozač ispred skrenuo je bez pokazivača smjera i td.), a svjesni ste da će vas taj postupak uznemiriti, duboko dišite iz dijafragme. To je jako korisno za smirivanje i opuštanje. Duboko disanje pomaže usporiti vaše ponašanje - reakciju na prethodni izazov. Duboko disanje usporava otkucaje srca, korisno utječe na krvni tlak i zadržava vas mirnim.

• Odvratite  pažnju

Gužva, zastoji u prometu, radovi na cesti mogući su izvor stresa. Ako zbog toga gubite kontrolu usmjerite vašu pozornost na nešto drugo. Promatrajte druga vozila i vozače, uživajte u krajoliku, probajte pretpostaviti što radnici rade na cesti, ili zaustavite vozilo na pogodnom mjestu i prošećite na svježem zraku. Upravljajte stresom. Ostanite mirni.
Ili se fokusirajte na nešto što nije vezano za konkretnu uznemirujuću ili traumatičnu prometnu situaciju. Što ćete raditi kada dođete kući? Mislite na opuštajuću kupku, na knjigu koju ste prestali čitati, mislite na obitelj, djecu, prijatelje …
Zapamtite – smireni vozači puno učinkovitije rješavaju prometne probleme i ostvaruju postavljene ciljeve. Sve navedeno ili nešto slično, puno je bolje od posljedica koje može prouzročiti nepromišljena ishitrena reakcija.

• Usporite,  omogućite drugima proći, odaberite alternativnu mogućnost
  

Vozači oko vas žure, nervozno mijenjaju trake, naglo koče, ubrzavaju, trube, agresivno voze, ometaju vašu vožnju, prestrojavaju se nepravilno ili nepropisno … ili slično.  Pustite ih proći, usporite, neka vam cilj bude izbjeći bilo kakav kontakt s takvim vozačima. Što brže odu iz vašeg vidokruga – to bolje po vas. Ako je potrebno, promijenite rutu kako biste izbjegli daljnji kontakt. Tako ćete ostati mirni, dok ne dođete do svog odredišta.

• Koristite humor u stresnim situacijama

Pronađite nešto duhovito u prometnoj situaciji koja vas iritira. Ili, probajte se nasmijati svom postupku koji je uzrokovan stresnom prometnom situacijom. Pomoći će vam. Smiruje. Tako vrlo učinkovito  upravljate stresom.

•  Uključite glazbu

Uključite radio na svoju omiljenu stanicu. Odaberite umirujuću glazbu koja će vam pomoći u smirivanju. Pjevušite.  Slijedite ritam glazbe. Ne stidite se svoje dobro raspoloženje pokazati i vozačima u vozilima pokraj. Probajte. Pomaže ostati u dobrom raspoloženju.
Izbjegavajte iritirajuću glazbu.

 

• Zaboravite da ste najbolji vozač

Dobro je samopouzdanje, ali nije percepcija da ste najbolji vozač. To odmah uključuje omalovažavanje drugih i želju za natjecanjem. Treba biti skroman i samokritičan, ima i boljih vozača na cesti. Uvažavanje drugih, možda iskusnijih vozača preduvjet je međusobne tolerancije. Vaši arogantni postupci mogu izazvati stres kod drugih vozača. Tako se problem multiplicira. Razmislite o drugim vozačima ljudski. Ljudi u automobilima oko vas su majke i očevi, braća i sestre, sinovi i kćeri, rođaci, tete ili stričevi. Neki od njih su možda manje usredotočeni na promet nego obično i naprave pogrešku. Nije vaše suditi im. „Pružiti ruku“ takvom nevještom ili zbunjenom vozaču, dati mu priliku, ispraviti svojim postupkom njegovu pogrešku - vrhunac je vozačkog umijeća. Razumijevanje drugih i međusobna tolerancija stvar su čistog i iskrenog pristupa vožnji.
Pomoći drugom vozaču stvara osjećaj mira i ugode, a pomaže jačanju „duha“.
Ne ljutite se. Osmjehnite se na tuđi propust.

I da zaključim, napredak u znanosti, nova tehnološka otkrića, internet, razvoj informacija, prometa i telekomunikacija učinili su život suvremenog čovjeka lagodnijim, ali i uzrokovali izraziti rast stresa na radnom mjestu i u prometu. Stoga je važno naučiti se na optimalan način nositi sa stresom, s obzirom da ga je nemoguće izbjeći. Zato budite profesionalni - bilo na poslu, bilo u prometu, komunicirajte s kolegama isto kao i sa sudionicima prometa, pokažite suradno ponašanje i budite spremni na popuštanja i propuštanja. Svoja znanja i vještine koristite tako da pomognete sebi i drugima. Čuvajte svoje zdravlje i život. Život je jedan, jedinstven, neprocjenjiv, nepovratan … samo vaš!!!