U Americi autobusi ne kreću dok sva djeca na sjednu
Kad je riječ o prijevozu školske djece, za to nitko, baš nitko ne kupuje nove autobuse! Uzmimo za primjer vožnje izvan Zagreba, manje sredine u kojima se vozi oko šest kilometara dnevno. Pa komu se za to isplati kupiti novi autobus? Zašto ne bi Ministarstvo s tvrtkama koje su zainteresirane za takav prijevoz sklopilo dugogodišnje ugovore i neka im se daju poticaji za kupnju novih školskih autobusa. Time bi se sve riješilo, a ovako, kad je riječ o ugovorima na godinu-dvije, to ni se jednom prijevozniku ne isplati. Eto, upravo nesreća dviju djevojčica koje su ispale iz autobusa to zorno potvrđuje. One su tijekom vožnje cijelo vrijeme bile naslonjene na stražnja vrata! Disciplina djece, bitna je u takvim autobusima. Savršen primjer imamo u Americi. Ondje autobusi ne kreću dok sva djeca ne sjednu i ne zavežu pojase. Također u njima postoje redari, a najbolje je od svega što ti autobusi uopće nisu skupi. Uz Ameriku pravi nam primjer može biti i Engleska. Kad je netko ču