U Americi autobusi ne kreću dok sva djeca na sjednu

Kad je riječ o prijevozu školske djece, za to nitko,
baš nitko ne kupuje nove autobuse! Uzmimo za
primjer vožnje izvan Zagreba, manje sredine u
kojima se vozi oko šest kilometara dnevno. Pa
komu se za to isplati kupiti novi autobus?

Zašto ne bi Ministarstvo s tvrtkama koje su zainteresirane
za takav prijevoz sklopilo dugogodišnje
ugovore i neka im se daju poticaji za kupnju novih
školskih autobusa. Time bi se sve riješilo, a ovako,
kad je riječ o ugovorima na godinu-dvije, to ni se
jednom prijevozniku ne isplati.
















Eto, upravo nesreća dviju djevojčica koje su ispale
iz autobusa to zorno potvrđuje. One su tijekom vožnje
cijelo vrijeme bile naslonjene na stražnja vrata!
Disciplina djece, bitna je u takvim
autobusima.
Savršen primjer imamo u Americi. Ondje autobusi
ne kreću dok sva djeca ne sjednu i ne zavežu
pojase. Također u njima postoje redari, a najbolje
je od svega što ti autobusi uopće nisu skupi. Uz
Ameriku pravi nam primjer može biti i Engleska.
Kad je netko čuo za bilo kakvu nezgodu s njihovim
školskim autobusima?
Ne, ondje toga nema, jer su
red i disciplina važniji od bilo čega...