Raskrižja u više razina

Nedavna prometna nesreæa kod Vrbovca, kada je vozaè osobnog automobila, ukljuèujuæi se na brzu cestu u suprotnom smjeru, udario u nadolazeæa vozila i pri tom usmrtio sebe i putnike u svom vozilu, na najgrublji moguæi naèin pokazuje kakve opasnosti prijete za vozaèe sa nedovoljnim znanjem o voðenju prometnih tokova na raskrižju u više razina. Takvih je raskrižja na našim cestama sve više, što je dobro, jer takva raskrižja eliminiraju križanje prometnih tokova. Meðutim, pojavljuje se problem uplitanja, isplitanja i preplitanja na spojevima prometnih tokova u kojima se vozaèi ponekad izgube, što može završiti tragièno. Najgore situacije nastaju kada vozaèi voðeni nekim svojim «biološkim kompasom» uðu u to raskrižje a da uopæe ne prate signalizaciju na samoj cesti. Raskrižja u više razina, ili skraæeno petlje, èesto su takvih dimenzija da se na njima gubi osjeæaj orijentacije, a i sama skretanja, tj prestrojavanja na pojedinu prometnu traku mogu sa perspektive vozaèa izgledati èudno i bez logike. Vozaè u svojoj podsvijesti zna da mora skrenuti ulijevo, ali mu signalizacija pokazuje drugaèije, što ga dovodi u stanje zbunjenosti i zalutalosti. Slièna iskustva proživljavaju i piloti poèetnici koji u zrakoplovima vrše akrobacije po nebu pri èemu se potpuno izgubi osjeæaj za kretanje, i umjesto da zrakoplov uzdižu, oni ga poniru prema zemlji uvjereni da je to pravi put. Svaki pilot zna da ne smije vjerovati svojim osjeæajima, veæ iskljuèivo instrumentima unutar kokpita zrakoplova. Tako i vozaè automobila mora poznavati cestovnu signalizaciju koja ga sigurno dovodi na pravi put, a ona se sastoji od znakova obavijesti za voðenje prometa, znakova izrièitih naredbi, oznaka na kolniku i prometne opreme. 
Na sljedeæim su slikama prikazane situacije koje vozaèu jasno daju do znanja kako se ne kretati kroz takva raskrižja i kojim pravcima ne iæi.
Na prvoj slici vidimo jedno takvo raskrižje sa perspektive vozaèa koji na tom raskrižju želi skrenuti ulijevo. Taj se vozaè, naime odluèuje skrenuti odmah na prvom raskrižju ulijevo, usprkos èitavoj sili znakova koja mu daju do znanja da mora nastaviti na tom raskrižju vožnju ravno a ne skretati ulijevo. Znak „obavezan smjer pravo“, znak „obavezno obilaženje s desne strane“, te oznake na kolniku, svakom imalo osviještenom vozaèu jasno daju do znanja da je na prvom raskrižju skretanje ulijevo zabranjeno, tj. nije dopušteno.

Na drugoj slici uoèavamo oznake na kolniku, kao i znakove izrièitih naredbi koji svojim oblikom, bojom i simbolom doslovno vièu: „ Ne ulazi na ovu cestu ! „. Ali, naš ih vozaè, usprkos zdravim oèima, ignorira i nastavlja vožnju prema svom nahoðenju.

Treæa slika pokazuje smjerokazne stupiæe koji na obje strane kolnika imaju bijelo reflektirajuæe staklo, a to je jasan pokazatelj da se vozilo kreæe kolnièkom trakom za suprotni smjer vožnje.

Zadnja slika predstavlja vrhunac dostignuæa vozaèevog neznanja, koje ga je dovelo na traku za usporavanje za vozila iz suprotnog smjera. Oznaka na kolniku vidljiva je i vozaèima koji imaju dvoznamenkastu dioptriju, a ovakvo ukljuèivanje u prometni tok s te strane kolnika prakticiraju samo Englezi, Japanci i Australci, i to u svojim matiènim državama u kojima se za kretanje vozila koristi lijeva strana kolnika.

Što reæi na kraju? Ne možemo za takvo ponašanje vozaèa kriviti prometnu infrastrukturu i signalizaciju, veæ prije svega vozaèko neznanje i neiskustvo. Posebno su na takve situacije osjetljivi vozaèi koji se prvi put susreæu sa raskrižjima u više razina. Još ako su starije dobi, u èije vrijeme polaganja vozaèkog ispita takvih raskrižja gotovo da nije ni bilo, jasno je da ih takvo voðenje prometa zbunjuje. Ponekad je zaista teško uskladiti napredak i tradiciju na obostranu korist.