PROMETNA KULTURA

Pod pojmom prometne kulture podrazumijevamo skup spoznaja , pravila i normi ponašanja u
prometu na osnovu kojih pojedinac vrednuje svoje ili tuñe ponašanje u prometu ispravnim ili
neispravnim , opravdanim ili neopravdanim. Jedan dio prometne kulture čine utvrñena pravila i
propisi o ponašanju pojedinih sudionika u prometu , a drugi dio su nepisana pravila, koja vrijede
univerzalno, za sve moguće prometne situacije, a koja imaju jedno zajedničko , jedinstveno obilježje, a to je uvažavanje i poštivanje svih sudionika u prometu, odnosno obziran odnos prema njima.

PROMETNA KULTURA U ODNOSIMA SUDIONIKA U PROMETU

Vozač – vozač
Jedan od temeljnih uvjeta sigurnosti prometa na cestama jest komunikacija izmeñu vozača ,
odnosno pravovremeno i jasno pokazivanje svojih namjera davanjem odreñenih znakova i
postupanje po prometnim propisima.Iako su osnove ponašanja u prometu regulirane propisima,
dodatno sporazumijevanje nužno je za sigurnost vožnje.Bez obzira na to radi li se o strogoj primjeni
propisa o pravilima prometa, ili o dodatnom sporazumijevanju vozača ( riječima , pokretima ,
pogledom... ), radi sigurnijeg odvijanja prometa , riječ je zapravo o defanzivnoj vožnji , takvoj u
kojoj pojedinac svoju vožnju prilagoñava drugim vozačima , a ne protiv njih.
Primjeri kulturnog ponašanja vozača
a) Uključivanje iz sporednih cesta na ceste s prednošću prolaza.U pravilu zahtijeva dugo čekanje.
Meñutim, vozač na cesti s prednošću prolaska može “propustiti “vozilo sa sporedne ceste,
odnosno ustupiti prednost prolaska, pri čemu on gubi vrlo malo vremena.
b) Uključivanje u promet s parkirališta , dvorišta i sl. Omogući drugom vozaču da se uključi s
parkirališta u promet , jer ćeš nekom drugom vozaču omogućiti da odmah pronañe parkirališno
mjesto za svoj automobil i izbjegne traganje za slobodnim mjestom. Ono što ste učinili za drugog
ili trećeg vozača , četvrti će vozač učiniti za vas , a izbjegli ste nepotrebnu vožnju u traženju
slobodnog parkirališnog mjesta, i ujedno rasteretili prometni tijek.
c) Ceste s prednošću prolaska s više prometnih traka. Na ovakvim cestama vozači voze desnom
prometnom trakom, što onemogućuje uključivanje iz sporednih ulica , dakle kulturan gest bi bio
oslobañanje desne prometne trake pravovremenim prestrojavnjem.Ovo je vrlo korisno naročito u
vršnim opterećenjima, dolazak i odlazak s posla.
U istoj situaciji , čest je slučaj da vozilo koje se uključuje iz sporedne ulice, čeka da propusti sva
vozila koja se kreću glavnom ulicom ( po svim prometnim trakama ), pritom ne prateći znakove
vozila koja skreću u tu sporednu ulicu , tj. ne koriste mogućnost skretanja na desnu prometnu
traku, pa iza sebe stvaraju kolonu vozila. Dakle, ne skreći odmah u drugu ili treću traku, jer
predugo treba čekati da su slobodne sve prometne trake.
U svijetu je vrlo uspješno primijenjen ovakav način regulacije prometa . Umjesto šume znakova i
ostale signalizacije, primjenjuje se pravilo desne strane i tim pravilom se koristi bez obzira koliko
prometnih traka ima jedna, a koliko druga ulica. Vozač koji se uključuje iz sporedne ulice ( koji
koristi pravilo desne strane ) uključuje se u desnu traku, a tek kasnije se po potrebi prestrojava .
Na taj način vozilo iz sporedne ulice, ne ometa vozila na svim trakama glavne ulice, već samo na
jednoj. Time se postiže odnos ustupanja prvenstva prolaska 1 :1, iako je odnos prometnih traka,
npr. 1: 3. Time se postiže neprekidno pražnjenje “ malih “ ulica koje bi se u protivnom brzo
zagušile.
d) Brzina kretanja
Ustaljeno je mišljenje da se za prometnu sigurnost opasnim smatraju samo brza vozila,
odnosno ona koja pretječu druga vozila. Pritom se potpuno nevinim smatraju vozači presporih
vozila koji su uzrok pretjecanja svih bržih vozila. Odnosno, mali je postotak brzih vozila koja
pretječu sva ostala vozila, ali je mali broj presporih vozila, uzrok pretjecanja svih ostalih vozila.
Primjeri kulturne vožnje:
- Po cesti s više prometnih traka, kreći se tako da ne ometaš druge, odnosno, često je slučaj
da se spora vozila kreću srednjom prometnom trakom, što uzrokuje pretjecanje bržih vozila s
lijeve i desne strane . Do opasnosti za sigurnost prometa, dolazi u kasnijem “ otimanju “ za
srednju traku.
- Ne vozi se “ turistički “ , tj. ne razgledaj okolinu, jer time ugrožavaš sigurnost prometa.
- Drži propisani razmak – Zakon je propisao da razmak izmeñu vozila težine veće od 3500
kg, i vozila dužih od 7 m , mora iznositi na cesti izvan naselja, najmanje 100m. Meñutim, čest je
slučaj da se vozi i na manjem razmaku, što uzrokuje da se vozači osobnih automobila upuštaju
u riskantna i opasna pretjecanja, zbog gubitka strpljenja. Pored ovoga, bitan je i sigurnosni
razmak izmeñu drugih vozila, jer nepoštivanje često dovodi do lančanih sudara.
- Primjer nekulturnog ponašanja je i vozač koji se ponaša kao da mu je noga na gasu “
zaleñena”. On usporava kolonu vozila kada se kreće uzbrdo , a na nizbrdici pak smanjuje
propisani razmak do vozila ispred, ispod granice sigurnosti.
- Na cestama izvan naselja s više prometnih traka u jednom smjeru, karakteristične su i
pojave kretanja sporih vozila lijevom trakom. Time se bržim vozilima onemogućava pretjecanje
pa se upuštaju u tzv. slalom vožnju, što je opasno.
- Prestrojavanje treba izvršiti tako da se ne remeti kretanje vozila po susjednoj prometnoj
traci , ali takoñer se ne bi smjelo ometati vozila na prometnoj traci kojom se vozilo kreće,
odnosno nije primjereno zaustaviti vozilo i čekati da se susjedna traka isprazni.
- Primjer nekulturnog ponašanja u prometu je i uporaba zvučnih signala u koloni ,
zaustavljanje na prometnoj traci i ćaskanje itd.
 
Vozač – pješak
O odnosima vozač - pješak se često raspravlja, prvenstveno zbog “ neravnopravnosti “
pješaka u odnosu na vozilo ( masa , brzina , otpornost). U ovom je odnosu karakteristično
postojanje dvostrukog ponašanja i kriterija. Odnosno, vrlo često vozač optužuje pješaka za
nekulturu, da bi kasnije kad izañe iz vozila i postane pješak optuživao vozače za vozačku
nekulturu. Zato se prisjetimo naših dužnosti:
Pješak : - kretati se nogostupom ili pješačkim prijelazom
- kretati se kolnikom po lijevoj strani
- prelaziti prometnicu na predviñenom mjestu
- prelaziti prometnicu samo kada je zeleno svjetlo
- koristiti pothodnike
- prelaskom ne ometati prometni tok
- ne hodati rubom nogostupa
- i kada imamo prednost ,provjeriti namjere vozača
- noću obući svijetlu odjeću
- ne istrčavati na cestu
- ne stupati naglo na piješački prijelaz, odnosno pokazati svoju namjeru vozačima.
Vozač: - smanjiti brzinu vozila kod nailaska na pješački prijelaz
- ako vozač u paralelnoj prometnoj traci zaustavi vozilo i propušta pješake, odmah
učiniti isto
- ustupiti prednost pješacima kada prelaze prometnicu
- noću i u uvjetima slabe vidljivosti smanjiti brzinu
- pri prolasku pored škole ili dječjeg vrtića, smanjiti brzinu
- ne voziti brzo u naseljenom mjestu
 
Vozač – cesta
- Istraživanja su pokazala da cesta ima najveću propusnu moć, ako se vozila kreću brzinom
oko 40 km/h. što je važno znati, jer mnogi vozači prilikom sporije vožnje postaju nastrpljivi.
- Opasnost prijelaza preko neosiguranog prijelaza preko željezničke pruge, naročito je
izražena u uvjetima slabe vidljivosti. Treba voditi računa da je za prijelaz pruge potrebno 6. 4 sec,
ukoliko usvojimo dužinu kamiona s prikolicom od 18 m, širinu vagona od 2, 5 m te ubrzanje od
1m/s2 , a brzinu vlaka 80 km/h. U ovom slučaju, treba da je vlak udaljen 140 m, da bi vozilo sigurno
prešlo. Dakle, prijelaz u slučaju smanjene vidljivosti, npr 50 m, može biti poguban.
- Kada vozač naiñe na opasni dio ceste, preporučljivo je da na to upozori druge vozače,
uključivanjem svih pokazivača smjera ili višestrukim aktiviranjem stop svjetala , odnosno “ blicanjem”
vozaču iz suprotnog smjera.
- Na suvremenim križanjima potrebno je vozilo zaustaviti do stop – crte, jer suvremena
križanja mogu biti opremljena detektorima ( magnetskom petljom) za “otvaranje” zelene faze te se
nepropisnim zaustavljanjem radi hvatanja “zaleta”, kažnjavaju svi drugi vozači u koloni, jer će ureñaj
preskočiti na slijedeću fazu i neće se upaliti zeleno svjetlo.
 
Vozač - vozilo
Vozač u prometu mora imati na umu da je odgovoran i za tehničku ispravnost svog vozila.
Tehnički neispravno vozilo krije u sebi neugodna i opasna iznenañenja. Zato treba vozilo redovno
održavati da ne bi izazvali prometnu nezgodu. Svatko, pa i tko nije tehnički obrazovan bi trebao znati
i voditi računa o :
- ulju – svaki vozač bi trebao povremeno kontrolirati da li mu iz vozila kaplje ulje ili neka druga
tekućina
- gume – kontrolirati istrošenost guma, odnosno pravilno trošenje
- poslije pranja provjeriti da li kočnice koče, odnosno osušiti ih
- provjeravati da slučajno u kabinu ne ulaze ispušni plinovi
- provjeriti podešenost svjetala vozila da se ne ometaju drugi sudionici u prometu, kao i
ispravnost svih svjetala na vozilu
- provjeriti da li ima tekućine za pranje vjetrobranskog stakla, kao i gumice brisača
 
Vozač – putnik
Vozač:
- provjeriti sve ulaze prije zatvaranja vrata
- ne usporavati i ubrzavati naglo
- pristojno uslužiti putnika pri kupnji karte
Putnik
- ne gurati se prilikom ulaska
- ne razgovarati s vozačem tijekom vožnje
- kupiti kartu, ako je moguće, izvan vozila
- držati se tijekom vožnje
- ustupiti mjesto i pomoći starijoj ili invalidnoj osobi.
 
Vozač – prometni propisi i pravila
Prometna pravila i znakovi su “abeceda” za ponašanje sudionika u prometu i bez njihovog
poznavanja i pravilne primjene, nema sigurne vožnje. Ali, mora se voditi računa o tome da zakon
ne može predvidjeti sve prometne situacije na cesti.

Vozač sam prema sebi
Osnovno načelo je : upoznaj samoga sebe, kako bi svoje potrebe u vožnji mogao uskladiti sa
svojim mogućnostima.
Iz toga proizlaze i ostala:
- izbjegavati dugu i iscrpljujuću vožnju
- čuvati psihofizičku kondiciju
- ne ljutiti se zbog spore vožnje
- ne ljutiti se na sebe i druge
- ne voziti uzbuñen
- ne uzimati lijekove , alkohol , drogu.....

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Pauze kada se kamion ukrca na brod/vlak/zrakoplov

Mala škola prometnih propisa i sigurnosnih pravila II.-nastavak

Raskrižja u više razina