Prikriveni krivac nesreća – pušenje za vrijeme vožnje...

 

Priča o opasnostima vezanim za korištenje mobitela završila je zakonskim odredbama o zabrani korištenja za vrijeme vožnje! Vjerojatno nikada zakonodavcima neće pasti na pamet zabraniti vozačima pušenje za vrijeme vožnje! No, razina opasnosti za sigurnost prometa je gotovo jednaka.

Svjesni smo kako godišnje ginu stotine, tisuće, ljudi u prometnim nesrećama, a desetci tisuća, stotine tisuća, pa i milijuni u svijetu u tim nesrećama bivaju ozlijeđeni.

Uzroci i razlozi nesreća više-manje su poznati, zabilježeni, predstavljaju statistiku. Jeste li se ikada upitali: koliko stvarnih razloga prometnih nesreća statistika nije zabilježila?
Sve takve prikrivene, skrivene, latentne krivce nemoguće nam je sagledati i pobrojati. Umor, nepažnja, stres, bijes, bolest, različiti oblici neprimjerenoga ponašanja, agresivna vožnja, divljanje na cesti, nepovoljan utjecaj suputnika koji odvlače pozornost vozaču, svađa za vožnje, obiteljski problemi, ili pak pre ležerna atmosfera u vozilu, razgovor mobitelom ili … ili pušenje u automobilu – ili vozača i/ili suputnika.

I pušenje je, pače, jedan od prikrivenih krivaca prometnih nesreća!
Pušiti ili ne pušiti za vrijeme vožnje – pitanje je sad?!

Ovdje mi nikako nije nakana pisati o štetnosti pušenja kao takvog! Te su činjenice svima poznate. Zar ne? Nije mi namjera pisati niti o zagađenju zraka u kabini automobila. Kakvoća zraka u ograničenom prostoru kabine automobila funkcija je broja osoba u automobilu (koje puše ili ne) i kvalitete provjetrenosti (ventilacije).

Želja mi je potaknuti na razmišljanje vozače (i/ili suputnike) koji za vrijeme vožnje puše i kako se to odražava na sigurnost vožnje.
Činjenica jest kako, osim štetnosti nikotina, izgaranjem cigarete nastaje i opasni ugljični monoksid (CO) čija je pak koncentracija u kabini automobila funkcija količine popušenih cigareta. Veća koncentracija CO djeluje na vozača tako što mu smanjuje koncentraciju i pravilno reagiranje, o čemu izravno ovisi sigurnost.

Uz to, traženje cigarete, njeno vađenje iz kutije, traženje i uzimanje upaljača, prinošenje cigarete ustima, traženje pepeljare, prinošenje cigarete, stresanje pepela, pa sve tako do gašenja cigarete u pepeljari, zahtjeva od vozača vrijeme u kojemu se pogled i pozornost odvraćaju od zbivanja na cesti. To može biti u najmanju ruku opasno, ali i kobno u određenim okolnostima.

Sve se to još može zakomplicirati ako žar cigarete slučajno padne na hlače ili u krilo vozaču, na sjedalo ili na pod (ne daj Bože – novoga) automobila. Nema toga vozača koji tada ne pušta upravljač, pogled spušta prema dolje, traži žar ili ga otresa s hlača. Za to vrijeme protječu dragocjene sekunde i događanja na cesti ispred vozila koji ne mogu biti viđeni! Nalet na vozilo, slijetanje vozila s ceste, nalet na pješaka, ili … ili … bit će zapisani uzrokom nesreće.

Ulaženje dima u oči, kašljanje ili kihanje, ponekad se događaju i „iskusnim“ pušačima, a mogu biti razlogom trenutnog gubljenje kontrole nad vozilom, gubljenje smjera vožnje, ili neprimjerenog ili zakašnjelog reagiranja u posve određenoj prometnoj situaciji.
Pušači – vozači naći će sto izgovora, a u prilog pušenju dok voze! To je klasično podcjenjivanje rizika od strane vozača – pušača. Nikada neće priznati kako „petljanje“ oko cigarete i pušenje dok voze umanjuje ili odvraća njihovu pozornost. Oni pušenje kvalificiraju kao uobičajenu automatiziranu radnju i kretnje koje ne zahtijevaju bitnije (značajnije) angažiranje pažnje što bi utjecalo na sigurnost njihove vožnje. Traženje cigarete, pripaljivanje, otresanje pepela „iskusni“ pušači – vozači rade bez skretanja pogleda s ceste – „napamet“!

Odlično! A što je s rukom koja drži cigaretu a nije na svom mjestu (upravljaču, mjenjaču, ručici pokazivača, trubi …)??

Slijedeći „snažan“ argument za pušenje u vožnji je tvrdnja vozača – pušača kako ne puše dok obavljaju složene ili opasne radnje koje mobiliziraju najviše pažnje – pretjecanje, vožnja zavojima i sl. Bravo! Kako uopće izabrati dio vožnje koja nije zahtjevna? Što ako baš u trenutku prolaska zavojem ili za pretjecanja padne žar s cigarete …?!?!

Treći vrlo često spominjani argument u korist pušenja za vrijeme vožnje je kako „pušenje smiruje“. To je stara sintagma svih pušača pa tako i vozača – pušača. Cigareta je potreba, jer smiruje. Točno, vožnja je stresna, napeta, zahtjeva visoku razinu pozornosti i aktivnosti. Znači zaključak slijedi: Cigareta smiruje od napetosti koje nastaju tijekom vožnje.

Pa ne vozite tako da vožnja bude stresna, pa vam neće trebati „smirenje“. Vozite opušteno, mudro, mirno, obazrivo, defenzivno, umjerenom i prilagođenom brzinom bez upuštanja u stresne i rizične situacije. Takva će vožnja biti bez napetosti koje zahtijevaju „smirivanje“ cigaretom. Tako se izbjegava paljenje cigarete koje mobilizira pozornost u pogrešnom smjeru i naravno, bar jednu ruku koja je potrebna za upravljanje komandama vozila i signalizacijom.

Djelomična „štednja“ vremena, pozornosti i aktivnosti oko „petljanja“ s upaljačem je u korištenju električnog upaljača ugrađenog na pogodnom mjestu na armaturi automobila. Možda se pri tome ne odvaja pogled s ceste, ali i tu postoji potencijalna opasnost – duhan vrha cigarete lijepi se na žarnu nit na vrhu upaljača. Odmicanjem upaljača povlači se i upaljeni duhan koji može pasti u krilo vozača, na sjedalo ili pod.

Žar u krilu, upaljač u desnoj ruci, cigareta u ustima, lijeva ruka drži upravljač! Kako pronaći žar, ukloniti ga? Lijevom rukom? A ispred vozila se nešto događa! Automobil bi tako ostao bez kontrole! Ili bi žar gorio tamo gdje ne treba! Vodite o tome računa.

Dakako, kompliciranije je situacija paljenje cigarete upaljačem (ili šibicama – što je danas vrlo rijedak slučaj). Strujanje zraka u automobilu ili zrak koji zbog otvorenog prozora ulazi u kabinu automobila nosi plamičak upaljača! Vozač mora „naciljati“ plamen na vrh cigarete. Tada neminovno skreće pogled s ceste. Automobil je opet bez kontrole!

Vračanje upaljača (plinskog ili električnog) na njegovo mjesto, otresanje pepela u pepeljaru, gašenje cigarete …. Sve to zahtjeva djelić vremena u kojemu se pozornost vozača usmjerava na nešto što nije bitno za sigurnu vožnju.

I ako na kraju zbrojimo sva ta vremena odvajanja pogleda ili upotrebe ruku za traženje, uzimanje, paljenje, otresanje ili gašenje cigarete za vrijeme upravljanja automobilom! Za svaku popušenu cigaretu potrošimo ukupno pet do deset sekundi. Sjetite se, po proteku jedne sekunde, vozilo koje se kreće cestom dopuštenom brzinom od 90 km na sat prevaljuje 25 metara. Ako ste za jednu popušenu cigaretu izgubili ukupno samo pet sekundi vožnje bez usmjeravanja pažnje na ono ispred, oko i iza vozila, vaše je vozilo prošlo ukupno 125 metara bez kontrole!!!
Ako vozite autocestom, pri dozvoljenoj brzini od 130 km na sat (u jednoj sekundi vozilo prevaljuje 36 metara) za isto to izgubljeno vrijeme dok popušite jednu cigaretu vozilo bez kontrole prolazi 180 metara. Ako na dužoj relaciji vozeći autocestom popušite (npr.) pet cigareta vaš automobil je bez kontrole cijelih 900 metara!!!

Shvaćate li tu stvarnu, ne prikrivenu opasnost?!?!

SAVJETI

• Nikada ne pušite dok vozite! Opasno je!
• Nikako ne pušite u gradskoj vožnji koja obiluje složenim kompleksnim situacijama u kojima se zahtjeva maksimalno angažiranje pažnje vozača i „sve“ ruke!
• Ne pušite ukoliko vozite djecu, starije ili bolesne osobe ili nepušače!
• Nikada ne pušite u automobilu ako ste suvozač, bez obzira je li vozač pušač ili ne! Suzdržite se do prekida vožnje. Koncentracija dima (CO) cigarete suputnika koji puše za vožnje posebno štetno djeluje na vozača nepušača. Više no na vozača pušača! Vodite o tome računa i ne otežavajte situaciju u automobilu svojim pušenjem.
• Ako ste strastveni pušač, pravite stanke u vožnji, pušite izvan automobila!
• Ako se baš ne možete strpiti do stanke i pušite, ni u kojem slučaju, nikada, ali baš nikada ne bacajte opuške kroz prozor jurećeg automobila, jer time ne predstavljate samo opasnost za sigurnost prometa (opušak može biti strujom zraka ponovno uvučen u stražnji dio kabine), već ste i izravni krivac paljenje trave, raslinja i šume uz cestu! Posljedice su nesagledive!!!
• Ako već i pušite za vrijeme vožnje, vozite s djelomično otvorenim prozorom. Pazite na propuh!
• Ako pak pušite za vožnje zimi često provjetravajte kabinu automobila. Bar svakih 10 do 15 minuta, kako bi svježi zrak istisnuo onaj s nepovoljnom koncentracijom ugljičnog monoksida. Tada udišite punim plućima svježi zrak kako biste spriječili ili ublažili stvaranje karboksihemoglobina u krvi.
• Ne pušite na benzinskim crpkama i za vrijeme punjenja goriva!
  
  
  NE PUŠITE DOK VOZITE!
  Ne samo što je to zdravije, već je i puno sigurnije!
  
  Najbolje je da pepeljara u vašem automobilu izgleda kao na slici – PRAZNA I ČISTA!
  
  
  
  Istraživanja provedena u Americi (U.S. Naval Surface Wepons Centar) pokazala su da izgaranje jedne cigarete u prostoru zatvorenoga automobila za samo pet minuta stvara koncentraciju ugljičnog monoksida (CO) od 50 PPM. Učinak pušenja dviju osoba u tom istom prostoru prouzročit će proporcionalno brže stvaranje ugljičnog monoksida čija koncentracija za 20 minuta pušenja može doseći i 300 PPM jedinica.
  Vozač koji upravljajući automobilom udiše zrak u kojemu ima ugljičnog monoksida nastalog izgaranjem cigareta, koncentracije 50 PPM, oštrina vida (koja je nedvojbeno najbitnija za sigurnu vožnju), smanjit će se za 5,5% u prvih 27 minuta. Nakon jednog sata vožnje u takvim uvjetima oštrina vida vozača smanjit će se za 17,5%. Ako je koncentracija ugljičnog monoksida znatnija, oko 400 PPM, oštrina vida vozača može se smanjiti i preko 30%.
  Spomenuto istraživanje je pokazalo kako smanjenje oštrine vida nastupa postupno i obično neprimijećeno za vozača, što je posebno opasno u uvjetima noćne vožnje, vožnje po magli, kiši, u sumrak. U tim su uvjetima vozači teže zamjećivali pješake i bicikliste koji su se kretali uz rub kolnika.
  Rezultat istraživanja je dokazao da smanjenje oštrine vida od 30% može vrlo vjerojatno odlučiti hoće li, ili neće, doći do prometne nesreće.
  „Professional Safety“ The Hidden Culprit? Smoking revealed as unsuspected cause of many motor vehicle accidents