ABS !?

Povijest nastanka ABS-a seže jos od 1928 g. kada je Nijemac Karl Wessel patentirao mehanizam koji regulira silu kočenja kod automobila, ali taj je koncept postojao samo na papiru. Tek početkom II svjetskog rata, 1941. testiran je prvi regulator blokiranja kotača za koji je zabilježeno: "Postigli su tek osrednji rezultat". Usprkos poćetnom neuspjehu, ovaj je sustav postao konstrukcijska baza za sljedeće mehanizme.
Ideja o senzorima koji prate okretanje kotača i kontrolnoj jedinici koja upravlja koenicama bila je uspješna, ali pretvoriti koncept u funkcionirajuči mehanizam bilo je komplicirano.
Problem senzora riješen je već 1952 g. u ABS sistemu ugrađenom u zrakoplov, ali i u Knorrov sistem iz 1954. za lokomotivu. No za ugradnju u automobil još su postojale prepreke - zahtjevi koji su se postavljali pred mehanićki senzor na principu trenja bili su preveliki zbog manje preciznosti te nedovoljne pouzdanosti u zavojima, na grbavim podlogama ili nepovoljnim vanjskim utjecajima.
Tvrtka TELDIX iz Heidelberga prva se ozbiljno prihvatila razvijanja ABS-a. Godine 1967. riješili su problem senzora beskontaktnim indukcijskim osjetnicima.
Sljedeći problem bila je centralna jedinica, koja je još uvijek radila na analognoj tehnologiji i koja je zbog kompliciranosti bila podložna čestim kvarovima, a integrirani krugovi jos nisu postojali.
Ipak ovaj je koncept pokazao potencijal i 12. prosinca 1970. prva generacija ABS-a na testnoj je stazi uvjerila novinare i stručnjake u svoju svrsishodnost. Slijedećih osam godina inženjeri su radili na trajnosti i pouzdanosti sustava koji bi bio spreman za serijsku proizvodnju.
Tijekom tog razdoblja ABS je uveliko profitirao razvojem elektronike. Naime, tek pojavom integriranih krugova mogla je biti proizvedena dovoljno mala i robusna kontrolna jedinica sposobna pratiti podatke senzora i u kratkom vremenu upravlja ventilima kontrole pritiska. Zahvaljujuči elektronici sada je sustav bio u mogučnosti kontrolirati i stražnje, a ne samo prednje kotače. Tvrtki BOSCH trebalo je pet godina da isporući prvi digitalni kontroler za testiranje.
Godine 1978. Daimler-Benz pustio je u serijsku proizvodnju prvi funkcionirajući, trajan i pouzdan ABS sustav druge (digitalne) generacije. Pod nazivom ABS 2 ugrađivan je u Mercedes S-klase kao doplata po cijeni od tadasnjih 2.217,60 DM, a ubrzo i u BMW serije 7. Od 1984. g. ABS postaje serijska oprema u svim Mercedesovim putničkim automobilima, a danas se slavi 25 godina ovog sigurnosnog sustava koji je spriječio brojne sudare i spasio mnoge živote.

RAZVOJ ABS-a

Prvi ABS sustavi bili su vrlo teški i glomazni te prilićno neućinkoviti. Tek kada su dimenzije postajale prikladne u ABS se u svojoj drugoj razvojnoj generaciji poeeo ugrađivati u automobile. Prvi takav sustav, ABS 2 iz 1978. tezio je 6,3 kg. Imao ECU s 40 komponenti i 8 kB memorije. ABS verzija 5,3 iz 1995. god. ima 2,6 kg. 25 komponentni ECU s 24 kB, dok najnovija generacija 8,0 koja se ugrađuje u automobile od 2003. teži samo 1,6 kg. ECU se sastoji od tek 16 komponenti, a ima 128 kB memorije.

VIBRIRANJE PAPUČICE

Vibriranje tj. trzanje papučice kočnice prilikom naglog kočenja kada je ukljućen ABS sasvim je uobićajena pojava. To je posljedica rada ABS-a, točnije regulatora pritiska u kočionom sustavu, koji naglo smanjuje i povečava pritisak ulja što se prenosi na papučicu. Razvojem tehnologije ova se pojava na modernim ABS sistemima znatno manje izražena nego sto je bila prije. Važno je da se vozač na to nauči i da se ne iznenadi ili uplaši te popusti pritisak. Čak, naprotiv, kod automobila koji imaju ABS preporučljivo je kod naglog kočenja odlučno i snažno pritisnuti papučicu jer se veći protutlak od strane vozača pomoču ABS-u da bolje regulira silu kočenja.

BAZA ZA DRUGE SUSTAVE

ABS sistem je prvi elektronski sustav tzv. aktivne sigurnosti (pod aktivnom sigurnošću podrazumijevaju se svi mehanizmi koji pomažu vozaču da izbjegnu potencijalni sudar) koji je ugrađen u automobile, a zbog svoje konstrukcije baza je svim ostalim sustavima koji su se kasnije pojavili. Naime, podatke od senzora ABS-a u modernijim automobilima koristi BAS-sustav distribucije sile kočenja, zatim razni sustavi kontrole proklizavanja kotača (ASR, TSC...) kao i sustav elektronske blokade diferencijala koji rade preko kočnica i napokon ESP, program elektronske stabilnosti kao ultimativni elektronski sistem za povećanje aktivne sigurnosti.
text: Mihailo Mateljan

 

http://www.convoy.hr/index.php?PodrucjeID=6&CjelinaID=12&JedinicaID=14